-Autor: Dragoljub Draža Petrović

Vic iz doba SFRJ kaže da su jednom u trenucima dokolice ćaskali jugoslovenski i bugarski carinik.
Pita bugarski carinik jugoslovenskog:
-A šta ćete vi ako ako vas napadne Italija?
-Za Italiju je zadužena naša Peta armija... – spremno odgovori Jugosloven.
-A ako vas napadne Amerika – nastavi Bugarin.
-Za njih je zaduženo naše Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana...
-A šta ćete vi ako vas napadnemo mi, Bugari?
Jugoslovenski carinik počne žurno da lista neki tefter.
-Za vas je, po ratnom rasporedu, zaduženo Lovačko društvo iz Leskovca!
Kažu da su ovih dana sličan razgovor imali srpski i kosovski carinik na postojećoj nepostojećoj carini, negdje kod Jarinja.
-A šta ćete vi ako, recimo, Marko Đurić uđe na Kosovo bez vize?
-Za njega je zadužena ROSU!
-Šta vam je to?
Pa to ti je neko Lovačko društvo iz Prištine, ali sa specijalnim ovlašćenjima, koja mogu da sprovedu jedino ako se namerače na Marka Đurića!
Ispostavilo se da taj ROSU i jeste nekakva varijanta igrice Counter Strike koja je naglo zabagovala, jer je programer neki uduvani student.
Na snimku hapšenja Marka Đurića, recimo, vidi se kako jednom od njih u toku akcije ispada šaržer iz puške, on se lagano saginje i vraća ga, ali mu onda ispadne puška...
Šok bombe su vješto bacali pod noge svojih saboraca, iako je običaj među specijalnim jedinicama da se šok bombe bacaju na drugu stranu. Neki Srbin je uspio da jednom od pripadnika Lovačkog društva iz Prištine goloruk lupi takozvanu ličku dandaru, užu specijalnost golorukih Srba, ali je na kraju goloruki Marko Đurić postao heroj, jer ga je ovo lovačko društvo iz Prištine nenadano svrstalo u red velikosrpskih mučenika prvog ranga, te je moguće da će se jednog dana neka osnovna škola u Mitrovici zvati OŠ,,Marko Đurić - Đura“. Ovo Đura, po Čvoroviću.
Marko nije neki epski tip, uvijek je više ličio na kancelarijskog pacova, pa su ga iz tog razloga postavili za direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju, gdje je postao kancelarijski pacov svete srpske zemlje, dakle osoba nesklona herojskim podvizima, ali je svakako izgledao kao ovlašćeni junak svoje mašte.
Prije bi se moglo reći da je u pitanju neki ovlašćeni državni golman čiji je zadatak bio da javnosti saopšti kol’ki je rezultat kad on brani uz malu pomoć Svevišnjeg. Zato se valjda golmani stalno krste, naročito prije penala.
Naravno, kad on brani Kosovo obično je rezultat bio 5:0, faktički – razbucavali smo ih k‘o Marko muškatle.
Kad je neko tako diskutabilan golman i logično je bilo da završi na Golgoti, brdu gdje završe – sama riječ kaže - svi loši golmani, i poneki Isus.
-Gdje bi mi bio kraj samo da je Veliki petak – razmišljao je Marko Đurić kako da iskoristi ovu životnu priliku, dok su ga vukli članovi lovačkog društva iz Prištine, cimali ga za kravatu i pravili s njim selfije, što je djelovalo mnogo dramatičnije nego u Isusovoj insenaciji, jer ovaj nije nosio kravatu, a i Rimljani nisu imali mobilne telefone s prednjom i zadnjom kamerom od 13 megapiksela.
Da Biblija ima nastavke, u drugom serijalu bi sto posto pisalo da se jedan sličan događaj desio 2018. godina posle Hrista, kada su neki prenaoružani lovci iz Prištine koji su stalno gubili rezultatom 5:0 riješili da preuzmu stvar u svoje ruke, ali pošto je stvar širok pojam, preuzeli su Marka Đurića u svoje ruke. I nisu primijetili nikakvu suštinsku razliku.
-Kad gubiš 5:0 najvažnije je da kidnapuješ golmana – sjetio se tog dana Hašim Tači oprobane taktike koja bi mogla da napravi revoluciju u fudbalu, samo kad bi zaživjela.
-I šta sad mi sa njim da radimo – raspitivali su se lovci iz Prištine koji nisu imali pojma da upravo od bezličnog Marka Đurića, koji je godinama osvajao prestižnu nagradu,,Bezličnost godine‘‘, prave ličnost godine, već u martu (mada se takve ličnosti biraju obično krajem decembra).
-Ako ga razapnemo na Golgoti, tradiconalnom mjestu za razapinjanje golmana, mislim da bi to imalo nesagledive posledice po razvoj hrišćanstva, tako da je mnogo bolje da ga vratimo vlasniku – sjetio se Hašim Tači, lokalni stručnjak za donaciju organa, pa je riješio da ovog državnog organa Srbije donira Srbiji, a Marku se još u marici ukazao oreol nad glavom.
-Dobro mi stoji – primijetio je već na prvom selfiju, pa je kroz rupu na marici izbacio šaku i lajkovao svoje nenadane stiliste iz Lovačkog društva,,Priština“, koji su, opet, bili presrećni, jer se tokom ove komplikovane akcije nisu međusobno poubijali, pošto su tako djelovali od samog početka procedure beatifikacije Đurić Marka.
Izgledali su baš kao onaj stolar koji ne razlikuje prst od eksera, pa je i dobro što Marka Đurića nisu krenuli da ukucavaju na neki obližnji krst, jerbo bi pola specijalnih jedinica Kosova vjerovatno ostalo bez prstiju, a neki i bez ruku.
Važno je napomenuti da su nekoliko dana kasnije završeni,,Dani komedije‘‘ u Jagodini, ali Ramuš Haradinaj, Aleksandar Vučić i Hašim Tači nisu dobili nijednu nagradu za originalno ostvarenje, iako su svakako zaslužili.
(N1)